Početkom jula na trećem izdanju Bašta Festa, festivalu kratkog igranog filma u Bajinoj Bašti, prikazan je i film Šake, autorke Jasne Nanut (iz Hrvatske). Regionalni queer film u njenim Šakama napokon je dobio optimum optimuma i snevani cilj – konsekventan, zanatski kompetentan, emotivan i zaokružen film na prepoznatljive trope iz queer (i ne samo quuer) života. Otud i ovaj razgovor sa Janom Nanut, koscenaristkinjom i rediteljkom tih i takvih Šaka.
Kako ste došli baš do ove priče i te teme za Šake?
U to vrijeme bila sam pod dojmom francuskog filma Neznanac na jezeru Alaina Guiraudiea, koji me idejno i koncepcijski oborio s nogu šabrolovskom atmosferom i bizarnim setingom nudističke gej plaže. Plus, Dado (glavni glumac i scenarista) i ja smo u to vrijeme bili nakačeni na HBO-ovu seriju Looking, koja se događa u gej miljeu u San Francisku. Shvatili smo da kod nas nitko još nije napravio ozbiljan film u kojem su svi likovi gej, a da nisu karikirani, feminizirani ili stereotipni, da nemaju podignut mali prst i ne nose roze, da se ni po čemu osobitom ne razlikuju od heteroseksualnih likova. Spomenuti film i serija ne bave se problematikom gej, lezbijske ili transseksualne populacije već njihovim lajfstajlom. To nas je privuklo, htjeli smo napraviti tako nešto. Sjeli smo i krenuli od sebe, pretresali smo vlastita iskustva iz ljubavnog života. Onda smo došli do zajedničke teme, a to je da je većina nas u jednom trenutku bila ostavljena bez objašnjenja. I taj osjećaj kad te netko odbaci, a da ti nije rekao zašto, je grozan. Danas za to postoji i termin, ‘ghosting’, kad ti se partner pretvori u duha, prestane se javljati. I tako smo odlučili napraviti priču o frajeru koji se pokušava oporaviti od takvog, neočekivanog prekida.
Da li je pisanju scenarija prethodilo istraživanje prilka u gej životima mlađih muškaraca u Hrvatskoj i na ovim prostorima?
I Dado i ja imamo puno gej prijatelja pa smo već bili dobro upućeni u njihov lajfstajl. Postavljali smo nekima od njih dodatna pitanja, posebice u vezi korištenja Grindra, za koji sam znala jedino iz Lookinga. Iznenadilo me koliko je popularan i kod nas. U principu nisam ljubiteljica takvog upoznavanja jer sam romantičarka u duši, a Grindr se podosta svodi na ‘mesnicu’. Ali, razumijem da se čovjek ponekad nađe u situaciji da mu baš to treba – površan odnos, da bi isprao gorak okus prethodne veze, resetirao se, ili bar na kratko zaboravio na usamljenost. I uvijek, naravno, postoji ta nada da će ta neopterećenost možda dovesti do dublje, kvalitetnije, konkretne veze, ili neće. Ako neće, nema veze, ideš dalje.
Budući da je glavni glumac, Dado Ćosić, naveden je i kao autor priče ovog filma, kako je tekla saradnja sa njim na oba plana – scenarističkom i glumačkom?
U scenarističkom smislu, našli bismo se i uspoređivali međusobna ljubavna iskustva, ali ona loša, razočaravajuća. Onda bih ja sjela i preobličila to u scene. Pa bih mu to poslala, pa bismo komentirali, nadograđivali. I tako malo po malo. Mislim da smo na kraju snimali po 21. verziji scenarija. Novi draftovi rađali su se do zadnjeg trena. U glumačkom smislu, proces je bio uobičajen. Isprobavanje u svim smjerovima dok ne ubodemo onaj pravi. Osjetljive scene, seks i ljubljenje, to smo čuvali za sam set. To mi je bilo najteže. Hiperventilirala sam dok smo to snimali jer sam se poistovjetila s glumcima i znala sam da im nije lako. Seks je najteža ljudska radnja za izrežirati, a vjerujem i odglumiti jer je naprosto jako intiman i teško ga je napraviti uvjerljivim.
Na kakve su reakcije Šake nailazile, i kod LGBT i kod strejt publike, u Hrvatskoj i drugde?
Prva scena u filmu snimljena je na način da izgleda kako ljubav vode muškarac i žena. Kad se konačno razdvoje, otkrije se da su to zapravo dva muškarca. To smo tako napravili namjerno, da pokažemo da je gej i strejt seks u osnovi isti – ljubavni čin između dvoje ljudi, neovisno o spolu. Ljudima se svidjelo to iznenađenje. Film je dosad svugdje bio dobro prihvaćen, jako puno ljudi nam je prišlo s komentarima da ih je film podsjetio na neko vlastito iskustvo, da su se prepoznali. Jedino smo imali neugodaciju s moskovskim VGIK Student Festivalom gdje smo prvo bili selektirani, a onda cenzurirani, kad su shvatili da film zbog tematike nije podoban. U Rusiji imaju prilično striktne zakone protiv javnog prikazivanja homoseksualne ljubavi.
Koliko pratite queer film i da li ste prepoznali mesto Šaka u okviru tog domena svetskog filma?
Ne dijelim filmove na queer i one druge, već na dobre i loše. A kako ima puno dobrih queer filmova, reklo bi se da ih ipak pratim haha. Osim spomenutog Stranca na jezeru, jako mi se svidio Weekend Andrewa Haigha, ujedno autora Lookinga. Gledala sam i njegov novi film 45 Years koji, eto, nije queer, ali mi je najbolji film godine, zasad. Prekrasan mi je i Blue Is the Warmest Colour, obožavam i Happy Together Wong Kar-waija. A i Fassbinderovi Querelle i Petra von Kant… Koliko se uklapaju Šake u domenu svjeskog filma? Prilično, čini mi se, jer se ne bave problematikom homoseksualnosti u društvu koja je već odavno pasé već ljubavlju, žudnjom, slomljenim srcem, intimnim odnosima među ljudima koji bi isto tako mogli biti i strejt. Šake su u osnovi ljubavna drama, film o strahu od emocionalnog vezivanja.
Kako ste došli do tog pipavog spoja seksualne vitalnosti i relaksiranosti i melanholije pri kreiranju glavnog lika?
I Dado i ja smo to prošli, nažalost. Tko nije? Znali smo o čemu pričamo i što želimo prikazati. Glavni lik shvaća da je bio slijep od ljubavi, da nema objektivnu procjenu stanja u ljubavnim odnosima i razvija strah od vezivanja. I on tada počinje srljati. Traži ljubav, ali na krivim mjestima, da bi mu se u jednom trenutku ponudila savršena romansa kada susretne osobu koju glumi Goran Bogdan. Ta osoba je pozitivna, skromna, sramežljiva, ali emotivno ranjeni Dadin lik, u strahu od vezivanja, ne može realizirati tu vezu. On se mora resetirati površnim ljubavnim odnosom bez dubljeg emotivnog značaja kako bi nakon toga krenuo dalje.
Šta se u međuvremenu zbivalo sa filmom, gde je prikazivan, da li je bilo nagrada i kakve su uopšte perspektive za distribuciju kratkometražni film u ovom trenutku?
Nakon premijere na Zagreb Film Festivalu film je prikazan u Puli, u Francuskoj na Festival Premier Plans D’Angersu, u Rumunjskoj, na Sarajevo Film Festivalu, na Bašta festu kod vas u Srbiji… Osvojio je nagradu za najbolju režiju u Bugarskoj i 3. nagradu na Reviji hrvatskog filma. Dado Glišić osvojio je nagradu za najboljeg glumca, u okviru smotre F.R.K.A, godišnjoj smotri produkciji Akademiji dramske umjetnosti. A distribucija kratkog metra… to je viša matematika. Ako dođe ponuda strane art TV kuće – super, ako ne – opet dobro. Nije to komercijalna forma.
Razgovarao: Zoran Janković