Le Zbor je hrvatsko pevačko društvo koje je nastalo zbog potrebe za promovisanjem lezbejsko-feminističke sociokulturne vidljivosti. Grupa aktivistkinja pokrenulo je inicijativu za osnivanjem LGBT pevačkog društva i tako je nastao Le Zbor. Njih desetak peva već šest godina, obilaze Hrvatsku, regiju i svet. Gostovale su u Beogradu i Novom Sadu i oduševile publiku. Povodom teme broja LGBT & muzika razgovarali smo sa članicom hora Leom Jurišić.
Kako je došlo do osnivanja Le Zbora?
Le Zbor je formiran sa jasnim ciljem sticanja što većih materijalnih sredstava. Davne 2005. smo bile jako optimistične vezano za LGBT prava u regiji, pa smo mislile zarađivati primarno na lezbijskim i gej vjenčanjima. Računica je bila jasna, imamo repertoar iz cijelog regiona, prvi smo zbor takovog predznaka i cijelo tržište bi bilo naše. Ali avaj. Promjene su jako spore, vjenčanja se još ne vide na obzoru, tako da smo ostale obični aktivistički zbor. Same sebe financiramo, pjevamo za kikiriki i toplu riječ. Što bi rekle Dalmatinke i Dalmatinci ipak nije u šoldima sve!
Da li planirate produkciju nekih vaših originalnih pesama?
Za sada imamo naše originalne aranžmane. Do originalnih pjesama je dug put, možda i duži nego do gej vjenčanja. Upravo smo izdale naš prvi album „Hrvatske budnice“ na kojem se nalaze obrade domaćih i stranih pop/rock uspješnica, etno i revolucionarnih pjesama. Južnoslavenska baština je nepresušan izvor inspiracije za reinterpretacije i suptilne subverzije. Kad to vrelo iscrpimo, definitivno krećemo po autorske stvari i drugi album.
Postoji li potreba za osnivanjem crkvenog lezbejskog hora?
Le Zbor je pokrio i taj sektor. Naime, naš prvi koncert ikad održan je prigodom pravoslavnog Božića i tom prigodom smo izvele češke, poljske, talijanske božićne pjesme. Našim očekivanjima usprkos nisu uslijedili pozivi iz brojnih crkvenih zajednica u Hrvatskoj. Vjerujemo da im treba još vremena. U međuvremenu smo realizirale par jako dobrih transfera, nekoliko pjevačica iz crkvenih zborova, prešlo je u Le Zbor. Tako da suradnja ipak postoji.
Strejt muškarci zamišljaju da članice hora na probama orgijaju, gej muškarci zamišljaju da članice raspravljaju kako je najlakše zameniti gumu na kamionu. Ali, šta zaista rade lezborice kad se okupe?
Krajnje je vrijeme da se u škole u regionu uvedu seksualna edukacija i zdravstveni odgoj, pa da mladi ne uče o seksualnosti iz pornića namijenjenih strejt muškarcima. Što se guma na kamionu tiče, trenutno su u lezbijskoj zajednici veći hit bicikli. Le Zbor kad se okupi, vjerovali ili ne, pjeva! Dva puta tjedno po cca dva sata. Da smo džabale(z)barile i dokoličarile, teško da bi uspjele održati preko 100 koncerata diljem Europe. Red, rad i disciplina.
U epizodi serije „Will and Grace“, strejt osoba se lažno predstavlja kako bi ušla u gej hor. Da li je bilo takvih nemoralnih pokušaja i u Le Zboru? Da li se neka strejtašica infiltrirala u vaše redove i koja je vaša politika po tom pitanju?
U Le Zboru postoji jasna procedura vezano za primanje novih članica. Svaka zainteresirana treba imati određen broj bodova za ulazak, a pored glasovnih sposobnosti boduju se i tzv „veze i poznanstva“. Tako da bivše djevojke trenutnih članica imaju najviše bodova, naravno negativnih. Bivše djevojke od trenutnih djevojaka sadašnjih članica također imaju negativne bodove. Možda to na prvi pogled zvuči komplicirano i nedemokratski, ali nastojimo izbjeći „dyke dramu“ i usredotočiti se na rad. Tako da, kako ih vi nazivate, strejtašice, u samom startu imaju jako povoljnu bodovnu situaciju. Šalu na stranu, primamo sve cure, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju, što više to veselije.
Da li planirate veliku evropsku, svetsku turneju?
Eh teško, sve imamo svoje dnevne poslove, fakultete, tako da si ne možemo priuštiti da npr. mjesec dana koncertriramo po svijetu. Bile bi jako zadovoljne ako ćemo uspjeti barem po Hrvatskoj ovu jesen ispromovirati album „Hrvatske budnice“.
Da li radite gej svadbe, krštenja, ispraćaje u vojsku i ostale svetkovine?
Srećom je obavezno služenje vojnog roka ukinuto i svi „spektakli“ povezani s tim običajem. Što se gej svadbi tiče, kao što navedoh, na to ćemo još pričekati, ali primamo rezervacije do tada!
Koliko često nastupate?
Bome jako često. Zna biti i preko 20 nastupa godišnje. Najviše koncerata bude nekako s proljeća. U naredni mjesec imamo već dogovorena četiri nastupa, od toga dva u inozemstvu. Pored samostalnih nastupa, dosta suradjujemo sa drugim umjetnicama, kolektivima…Također raznim akcijama obilježavamo datume bitne za poštivanje ljudskih prava. Primjerice, ove godine smo povodom 17. maja – Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije organizirale dva događanja: u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu smo imale razgovor s publikom u sklopu izložbe „Ljubav prema riziku“, a u izložbenom prostoru Hrvatskog društva likovnih umjetnika, popratile smo izložbu Helene Janečić „Hrvatske budnice“, nastalu po motivima pjesama Le Zbora.
Da li postoji šansa da Le Zbor predstavlja Hrvatsku na Eurosongu?
Mariju Šerifović smo doživjele kao da je naša u svakom pogledu. Tako da nam je duša mirna što se Eurosonga tiče. Uostalom, povijesno gledano Eurosong je nekako više gej priča, tako da dečkima prepuštamo inicijativu!
Kad vas možemo opet očekivati u Srbiji?
Nadamo se čim prije. Bilo nam je fantastično u Novom Sadu i Beogradu, publika nas je jako lijepo primila. Naši sestrinski i bratski zborovi Horkestar, Le Whore i Prrrrroba su nam velika inspiracija, već smo zakibicirale neke stvari s njihovog repertoara. Radujemo se ponovnoj suradnji i zajedničkom druženju!
RAZGOVARAO: PREDRAG M. AZDEJKOVIĆ