Sva četiri dana na Exit festivalu gosti su mogli da uživaju u muzici na Loud & Queer stageu. EXIT oduvek daje podršku LGBT zajednici u Srbiji, a “Loud & Queer” je još 2008. godine organizovao prvu gej žurku na EXIT festivalu. “Loud & Queer” je ove godine po prvi put imao svoj gej stage. Ovo je bila prilika za sve posetioce EXIT festivala da saznaju više o gej i lezbejskoj subkulturi i zajednici. Razgovarali smo sa Borisom Milićevićem, koji je glavni krivac za “Loud & Queer” žurke i gej stage na Exit festivalu.
O: Kako je došlo do saradnje sa Exit festom?
BM: Poznajem više ljudi iz Exita, neke još iz studentskih dana. Zato je uspostavljanje saradnje bilo jednostavno. Povod je bila “Pesma Evrovizije” 2008. godine. U tom periodu Gej strejt alijansa, čiji sam bio predsednik, učinila je dosta na obezbeđivanju gej gostiju manifestacije. Paralelno sam kroz „Loud & Queer“ sa klubom „Apartman“ organizovao svakodnevno gej žurke na kojima se okupljalo i po više od hiljadu ljudi.
Glavni rezultat je bio da je LGBT scena otvorila mainstream prostor. Stigli smo čak do toga da „Politika“ objavi vodič za posetioce „Evrovizije“ u kome se pojavila i adresa i opis žurki u „Apartmanu“. Uprkos tolikom nivou svojevrsnog coming outa gej scene nikome nije zafalila ni dlaka s glave. Može se slobodno reći da je to bio prelomni trenutak i za nas, ali i za državu koja je pokazala da ume da zaštiti rizične skupove LGBT zajednice.
Sve ovo je bilo povod Rajku Božiću, koji je puno učinio za gej zajednicu u Srbiji bez velike pompe, da ispred Exita ponudi saradnju. Te godine smo organizovali odličnu tribinu „Ima li života posle Evrovizije“ na Agora stageu, a odmah posle toga i „Loud & Queer“ žurku. Na njoj nije bilo mnogo ljudi, možda pedesetak, ali najbitnije je da je prošla bez ikakvog problema.
Za dalje širenje saradnje odgovorno je organizovanje Parade ponosa. Pomogao sam Exitu i OSCE-u prošle godine u organizovanju tribine o Paradi ponosa na kojoj su učestovali ministar policije Ivica Dačić i tadašnji ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić. Organizovali smo i „Loud & Queer“ koktel za javne ličnosti koje podržavaju gej pokret, ali i još jednu žurku koja je ovoga puta bila mnogo masovnija. U jednom trenutku sam gledao nekih 150 ljudi, među kojima je bilo gej parova koji su se bez pardona ljubili i savatavali. Posetioci festivala su mirno prolazili gotovo ne obraćajući pažnju na to šta se dešava. U tom trenutku smo shvatili da je vreme za Loud & Queer stage na Exitu.
O: Koliko je bilo teško organizovati LGBT stage na Exitu?
BM: Nakon definitivne odluke Bojana Boškovića i Rajka Božića da pruže šansu „Loud & Queer“ sve ostalo je bilo lako. Exit ekipa je odavno već uhodana i vrhunski profesionalna, tako da organizacionih problema praktično nije bilo. Imali smo samo obavezu da spakujemo program i obezbedimo sredstva. Čak i sva bezbednosna pitanja je rešavao Exit u saradnji sa policijom. Bukvalno su brinuli i o izgledu pripadnika obezbeđenja i policije koji su nas štitili.
O: Kako je sve prošlo? Kako si ti zadovoljan? Da li je bilo incidenata?
BM: IDAHO week festival, održan u maju u Beogradu, i Loud & Queer stage na Exitu su mi bukvalno ponovo vratili osećaj velikog zadovoljstva i uzbuđenja u poslu koje sam imao na samim počecima. Dugo se nije desilo da se kreira toliko pozitivna energija oko „Loud & Queer“ događaja. Raduje me što su mnogi shvatili značaj prvog gej stagea na Exitu.
Ljudi koji su dolazili na naš stage su to osetili i prihvatili. Imali smo nekoliko nezaboravnih trenutaka. Od toga da smo jedno veče, u trenutku kada je DJ pustio Slow od Kylie, svi polegali na dance floor i počeli da se mazimo baš kao u spotu, preko toga da su mnogi muzičari dolazili kod nas nakon što su završavali nastupe na drugim stageevima, do toga da smo praktično mi, uz Dance Arenu zatvorili festival.
Rezultat IDAHO Weeka i našeg druženja sa exitašima je da smo konačno pomerili stvar sa mrtve tačke u kulturnoj queer produkciji i sada imamo tim od više desetina ljudi koji su spremni da učestvuju u kreiranju kulturne ponude za LGBT zajednicu. Srbija je dosta napredovala u političkom gej aktivizmu, ali svi mi moramo još mnogo toga da uradimo kako bismo ponudili sve što možemo u muzici, filmu, pozorištu, performansu, fotografiji, stripu, književnosti i drugim umetnostima, i to ne samo zajednici, već čitavom društvu.
O: Da li će L&Q imati stage svake godine na Exitu?
BM: Što se tiče L&Q, a mislim i Exita, imaćemo stage svake godine. Od menadžmenta festivala smo dobili pozitivne reakcije. Moramo više da poradimo na jačem programskom profilisanju stagea. No, za to treba sredstava, a u gej kulturu retko koji donator je spreman da ulaže.
O: Da li smatraš da je organizovanje LGBT žurki jedan vid aktivizma i zašto?
BM: Iako su me svojevremeno mnogi osporavali i nazivali gej kapitalistom, pokazalo se da žurke imaju i društvenu ulogu. Prvo, ljudi se povezuju na tim žurkama. Ne samo da nalaze partnere, već se upoznaju i kreću da sarađuju na mnogim poljima.
Takođe, širi se slobodan prostor. Pre osam godina, kada sam organizovao prvu gej žurku, praktično nije bilo nijednog ugostitelja koji bi hteo da radi sa gej zajednicom. Danas ne postoji nijedan ugostitelj koji bi rekao da neće da radi gej žurku.
Kroz direktan kontakt sa LGBT zajednicom senzibilišu se svi radnici koji rade u tim ugostiteljskim objektima. Tako su direktno senzibilisane stotine radnika u obezbeđenju, konobara, menadžera, a preko njih i hiljade njihovih rođaka, prijatelja, itd.
I samom promocijom žurki i svih LGBT događaja, od Facebooka i Twittera do medijskih nastupa, širimo taj slobodan prostor.
Žurke su pomogle i da državni organi, pogotovu policija, i LGBT zajednica uspostave komunikaciju i saradnju. Ovo je jedan od ključnih momenata. Jer, ma koliko su se država i društvo ogrešili o LGBT zajednicu, naše probleme možemo da rešimo samo uz saradnju sa državom, jer ona jedina ima kapaciteta da ih reši.
O: Organizovanje L&Q žurki možemo nazvati počecima LGBT biznisa u Srbiji. Kako vidiš budućnost kad je u pitanju LGBT biznis u Srbiji?
BM: Da bi postojao biznis mora da postoji tržište, što podrazumeva i postojanje ponude i potražnje, a toga slabo ima u Srbiji. Još uvek smo u početnoj fazi razvoja tržišta, koja se možda upravo završava. U ovoj fazi važi Sejov zakon tržišta koji kaže da svaka ponuda stvara potražnju. Bukvalno, gej zajednici se svašta prodavalo i svašta se prodaje ovih godina. No, najveći problem je upravo u malom tržištu, tj. nerazvijenoj zajednici. Svi zajedno moramo mnogo toga da učinimo na svim poljima kako bismo stvorili veliku zajednicu u kojoj onda mogu da se razvijaju i poslovi. Ovako je LGBT biznis više aktivizam nego profitabilna aktivnost. Procenjujem da ćemo tek za nekih pet godina, u optimističnom scenariju, moći da govorimo o pravim gej biznisima.
O: Od prve L&Q žurke pa do danas, koliko se situacija promenila?
BM: Situacija u 2004. i 2011. ne mogu da se porede ni u kom pogledu. Tada smo bili težak underground, danas smo isplivali na površinu, a u pojedinim trenucima smo i mainstream.